Mnogo je toga rečeno i napisano o ljubavi. Ali, ovdje ćete pronaći nešto čega nema na mnogim mjestima, a s čim se ipak svakodnevno susrećemo. Namjena ovih stranica je razbiti predrasude o ljubavi, seksualnosti, braku i odnosima općenito. Možda ćemo vas šokirati iznesenim stavovima, možda se nećete složiti sa svime, ali uvjereni smo da ćete, ako samo budete iskreni prema sebi, prepoznati mnoga skrivena lica ljubavi, mnoge tajne koje ste do sada samo naslućivali jer se o njima vrlo rijetko jasno i otvoreno govori.
Vjernost, predanost, sigurnost, poštovanje, nježnost, užitak... Naravno. Ali u kakvim oblicima dolaze svi ti "ljubavni darovi"? I da li je oblik u kojem ih mi zamišljamo baš onaj pravi za nas?
Ili možda uopće nikada i nismo? Tko nas je i kako uvodio u svijet ljubavi? I da li je ta poduka bila ona najbolja, ona koju zaslužujemo? Ljubav u sebi skriva mnoge tajne. Jeste li ih sve otkrili?
...što je to ljubav? Jeste li ikada doista razmislili o tome kako ona nastaje i koje su njene prave značajke? I najvažnije od svega: da li znamo kako doista živjeti Ljubav?
| Dnevnik Dva srca 1 - Moje dvije ljubavi |
|
|
|
| 25. 08. 2011. | ||||||||||||||||
 Zovem se Dva srca. Zapravo ne zovem se tako, ali bolje je da ne otkrijem svoje pravo ime. I da ne bude zabune, nisam medicinski fenomen i nemam dva srca. Umjesto toga imam dvije ljubavi, dva muškarca koje volim. Dvostruka ljubav sama po sebi možda i ne bi bila ništa neobično. Ali, njih dvojica znaju jedan za drugog i ta im situacija gotovo da ne smeta. A to je, priznat ćete, vrlo neobično.Ako sam vas šokirala ovom prvom informacijom, o sebi mogu reći da sam zapravo sasvim obična žena. Živim u vašem susjedstvu i krećem se među vama, a opet… nije baš isto, znam. Razumijem. Dozvolite da se složimo da je propitivanje obrazaca dobro i potrebno, pa mi oprostite ako sam se usudila… I mislim da je tu već vrijeme da se odredim u pogledu moje očekivane publike. Naime, ovo pišem ponajviše zbog vas koji se nalazite u sličnoj situaciji kao i ja ili negdje na pola puta do ovog mjesta, a nemate se kome obratiti, nemate koga pitati za savjet, niti se požaliti kad vam je teško i ne znate kako dalje. Iskreno vjerujem da vas ima takvih i da ja nisam društveni fenomen na rubu prihvatljivog. Za vas iznosim svoja najintimnija iskustva i nadam se da će vam pomoći da razriješite dileme, odgovorite na pitanja i osvijetlite neke vlastite sumnje. Svi vi drugi koje zanima Ljubav, a to ste (nadam se) SVI, također ste dobrodošli. Znam da će među vama biti i onih koji će ovo moje iskustvo prosijati kroz neka svoja iskustvena sita i odgovorno odbaciti sve pročitano kao čistu glupost. To je u redu. Ne znam kakva su vaša očekivanja i možda vas ništa od ovoga neće „dotaknuti“, pa ni Ljubav. Možda me proglasite običnim romantičnim idealistom koji intimne odnose s više od jednog partnera kuje u zvijezde i naziva novim imenima. Možda ste doživjeli puno više od mene, a ja sam se eto usudila pametovati o nečem toliko osobnom kao što je ljubav. Poštujem da svatko od nas ima pravo na svoju viziju ljubavi te ljubavnih i seksualnih odnosa, ja SAMO iznosim doživljeno, onako kako je to MOJA svijest upamtila i MOJ mentalni sklop zabilježio. Volim maštati, sanjariti i živjeti za ljubav. I znam da nisam jedina. Za MENE je to Ljubav. I kada ju pokušam opisati rekla bih da se ne sagiba ni pred kakvim pravilima ili okvirima, ali je istovremeno dovoljno krhka da ju s lakoćom možete prognati iz svojeg života, a onda… pa, to ima svoje posljedice… Ovo što sada iznosim pred vas i ja sam morala negdje nekome ispričati. Morala sam, jer to je bilo toliko veliko da bih puknula noseći sve u sebi. U mislima sam pažljivo probirala sve ljude koje poznajem prokušavajući proniknuti u njihovu psihologiju, ne bi li predvidjela reakcije na ono što sam imala za reći. Trebao mi je netko od veeeelikog povjerenja, da nije iz obitelji, možda čak da i nismo previše bliski, da je objektivan i nepristran i da je otvorena uma i srca, to je bilo ključno. Mačji kašalj, zar ne!? Dobro pretpostavljate (ako me već niste osudili te još čitate) - tu sam zapela. Odlučila sam se za sigurnu varijantu – dnevnik. Čim bih sadržaj svojih misli istresla u malu bilježnicu osjećala sam se lakše i bolje. Teret emocija bilo je teže prenijeti na papir, ali i to je bilo bolje nego ništa, a i meditacija pomaže, to znate. Moj nepostojeći mudri prijatelj mogao je razumjeti i podnijeti sve što sam rekla, nije se snebivao i nije sudio. To je za početak bilo najvažnije. Vrlo brzo sam shvatila da me situacija u kojoj sam se našla ostavlja poprilično samu. Imala sam sreće što je naša trokutasta romansa vrlo brzo postala slatka tajna u kojoj smo nas troje doista uživali. Onda mi više nije bio potreban nitko izvana, postali smo sami sebi dovoljni. I to je zapravo to. Dnevnik je dakle zamijenio gladne uši i sačuvao moje najskrovitije dileme, strahove, težnje i uzburkane osjećaje. U tom sam procesu i ja naučila prihvaćati samu sebe, jer vjerujte mi to nije došlo glatko. I danas se borim sa istim strahovima, ali vrijeme koje ostaje iza nas čini me sigurnijom i snažnijom pa moja neobična stvarnost i za mene samu postaje sve više prihvatljiva, sve više normalna. Ne želim da pomislite kako imate posla s nekom mrak mačkom koja dva tipa sažvače u dahu, obliže brk i kaže „slijedeći!“. Mislim, nije da nisam mačka – jesam, naravno da jesam, ali još se nisam obračunala sa svim demonima koji me vrebaju iz tame. Većinu sam ih upoznala, ali oprezna sam, mačke su takve. Izvještila sam i njuh i sluh. Moja threesome romansa započela je naglo i čini se da intenzitet zbivanja ne jenjava... Doživjela je mnoge preobrazbe od zime (kada je bila na pragu propasti), preživjela vrlo ozbiljna iskušenja i živi nekim svojim hrabrim, a opet vrlo nježnim životom. Koraci su nam svima kao u Bambija, ali odlučni smo i manje-više uspješni. Što je najvažnije - SRETNI, svi. Ja najviše. Mario, moj „novi“, i ja imali smo dosta obostranog upoznavanja za odraditi, postaviti neke nove temelje i zapravo polako dobivamo na snazi. Ljubav zrije, što bi se reklo. Ja i Robert, moj „stari“, prošli smo kroz neka ozbiljna iskušenja i iznenađujuće složno na njih reagirali, odrasli, postali dublje i jače povezani. Ono što još možda jedino nedostaje u našoj slagalici su zajednički trenuci. Tu "štekamo". Ja sam jaaako oprezna, najviše zbog Roberta, a on odgađa, ja čekam i tako se vrtimo u krug. Mario se zapravo otpočetka izjašnjava da čeka naš poziv, a on nikako da stigne... Ponekad mi se čini da je šteta što toga nema i kroz glavu mi prolete pitanja tipa "Što ako do toga nikada ne dođe i što ako zauvijek budem vodila "dvostruki" život?" Uglavnom se ne trudim odgovoriti na njih, nego potražim u sebi još strpljenja i idem dalje, nastojim ne gledati ni u budućnost previše, nego maksimalno živjeti u sadašnjosti, koja je zapravo većinu vremena prekrasna. Danas sam razmišljala o nečem što mi prije nije palo napamet, a to je da mi se događa da se u meni počinje buditi jedan novi osjećaj kojeg nisam poznavala - ljubav prema životu i ljubav prema Ljubavi. Nespretno sam se izrazila, ali mislim da se razumijemo. Ja sam oduvijek bila puna upitnika kad bi se u mojoj glavi formiralo pitanje što je to što me u konačnici motivira, ono najdublje najskrovitije "nešto" što me pokreće iz dana u dan. Na to pitanje nije bilo odgovora. Sada mi se čini, da negdje u meni postoji slutnja osjećaja ispunjenosti i zadovoljstva koje bi moglo konkurirati tom uzvišenom "nečem", tom motivu svih motiva. Ali, rano je još o tome pričati, to su samo naznake, nešto viri iz magle…“ Prije ovog iskustva, pogađate, bila sam „normalna“. To znači (serijski) monogamna, sretna, zaljubljena, udana žena u kasnim tridesetima. Kad kažem sretna mislim sretna u ljubavi. Jedna od glavnih neobičnosti ove moje priče upravo je činjenica da nisam tražila ljubav. To sam već imala i znam da ću zvučati neskromno, ali imala sam i imam pravu ljubav. Strastvenu, moćnu i zrelu. Ljubav koju sam dijelila s Robertom postavila je vrlo visoke standarde i nije mi bilo na kraj pameti tražiti nešto više ili bolje. Znala sam da je odnos koji imam kvalitetan i sretan. Ali, Ljubavi je sve moguće i vjerujem da sam joj baš ja bila interesantna prilika za test. Tako samouvjerena i sigurna. Izmaknulo mi se tlo pod nogama i otvorio se procjep koji je nudio ili nevjerojatno iskustvo ili put u propast. Nije bilo putokaza koji bi govorio u kojem smjeru me što čeka, morala sam provjeriti sama. I jesam, ispričat ću vam kako. *** Nastavlja se! U slijedećm nastavku ("Kako sam upoznala Maria") Dva srca opisuje kako je upoznala Maria – zanimljivog učitelja engleskog jezika i kako se među njima javila iskra privlačnosti... Samo registrirani korisnici mogu pisati komentare. Pregleda: 2186
|
||||||||||||||||
| « Prethodna | Sljedeća » |
|---|
| Osobna iskustva |
| Pjesme i priče |
| Literatura |
| Forum |
| Linkovi |
| Savjetovanja |
| Kontakt |
Bitan sastojak našeg života. Jesu li oni doista zasnovani na ljubavi? Znamo li kako graditi istinski kvalitetne odnose s drugim ljudima?
Pravna zajednica. Društvena tradicija. A ljubav? Ima li toga u braku? Da li je postojeća bračna zajednica pravo rješenje za život u ljubavi?
Jedna od najčešćih tema misli, želja i razgovora. Izvor velikog zadovoljstva, ali i neizmjerne patnje. Kakvo mjesto ima seksualnost u našem životu?
Ljubomora, posesivnost, prevara, laž, agresija... Jesu li to sjenke ljubavi, ili možda sjenke neznanja o ljubavi? Kako ih ukloniti i savladati?
